Župnici

Popis župnika na službi u župi Zavidovići 1902.-2020.

Red. br.	Župnik	Godina
1.	Vlč. Ivan Mitrović	1902-1904.
2.	Vlč. Ambros Živković	1904.
3.	Vlč. Filip Pašalić	1904.
4.	Vlč. Vinko Varnazza	1904.
5.	Vlč. Nikola Mandić	1904.
6.	Vlč. Josip Fuchs	1904.-1914.
7.	Vlč. Ambrozije Benković	1914.
8.	Vlč. Franjo Kopić	1914.-1929.
9.	Vlč. Karlo Cankar	1929.
10.	Vlč. Andrija Antunović	1929.-1930.
11.	Vlč. Ivo Subašić	1930.-1936.
12.	Vlč. Ladislav Buljan	1936.-1945.
13.	Vlč. Marko Jozinović	1945.
14.	Vlč. Ivan Peško	1946.
15.	Vlč. Petar Vidović	1946.-1948.
16.	Vlč. Stjepan Fontana	1948.-1953.
17.	Vlč. Alojzije Budzinski	1953.-1967.
18.	Vlč. Anto Čović	1968.
19.	Vlč. Ivan Bošnjak	1969.
20.	Vlč. Milidrag Bujas	1969.-1971.
21.	Vlč. Marko Kamenjaš	1971.-1980.
22.	Vlč. Mato Bičvić	1980.-1987.
23.	Vlč. Žarko Vujica	1987.-1996.
24.	Vlč. Franjo Tomić	1996.-2005.
25.	Vlč. Mirko Bešlić	2005.-2017.
26.	Vlč. Stipo Knežević	2017.-

Popis kapelana na službi u župi Zavidovići

Red. br.	Kapelan	Godina
1.	Vlč. Petar Jukić	1968.
2.	Vlč. Ivan Bošnjak	1968.
3.	Vlč. Stjepan Mišura	1970.
4.	Vlč. Luka Janjić	1971.
5.	Vlč. Mato Božić	1974.-1975.
6.	Vlč. Andrija Živković	1975.-1978.
7.	Vlč. Danijel Jakovljević	1978.
8.	Vlč. Ivan Mlikota	1978.-1980.
9.	Vlč. Ivo Balukčić	1980.-1981.
10.	Vlč. Matija Šimić	1981.-1982.
11.	Vlč. Marko Petričević	1982.-1983.
12.	Vlč. Ivo Božić	1983.-1984.
13.	Vlč. Djuro Živković	1984.-1986.
14.	Vlč. Anto Perić	1986.
15.	Vlč. Ilija Žuljević	1986.-1987.
16.	Vlč. Anto Ćosić (ml.)	1987.-1989.
17.	Vlč. Ivo Tomić	1989.-1990.
18.	Vlč. Juro Babić	1990.

Vlč. Stipo Knežević

Vlč. Stipo Knežević rođen je 09. travnja 1959. godine u Zenici, tada župa sv. Josipa, a danas župa Presvetog Srca Isusova Čajdraš (utemeljena 22. rujna 1977.), kao treće od petoro djece Pere i Ivke rođ. Maros. Dva sina vlč. Stipo i mons. mr. Tomo su svećenici Vrhbosanske Nadbiskupije. Pučku školu je završio u Čajdrašu (1966-1974.). Nakon toga kao svećenički kandidat Vrhbosanske nadbiskupije odlazi u Zagreb gdje pohađa i završava Klasičnu gimnaziju: Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika na Šalati (1974.-1978.). Nakon odsluženja vojnog roka (1978.-1979.) u Somboru i Beogradu, odlazi u Sarajevo gdje započinje filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi (1979.-1980.). Nakon jednogodišnjeg studija u Sarajevu, na zamolbu tadašnjeg odgojitelja bogoslovije u Eichstättu (Njemačka) preč. mr. Ivana Starčevića uz nekoliko kandidata iz drugih biskupija iz BiH i Hrvatske filozofsko-teološki studij nastavlja i završava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Eichstättu (1980.-1986.). Za đakona Vrhbosanske nadbiskupije zaredio ga je u Eichstättu 6. travnja 1986. pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Tomislav Jablanović. Nakon obvezatnog jednogodišnjeg praktikuma u biskupiji Eichstätt za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaredio ga je u Sarajevu 27. srpnja 1986. godine nadbiskup mons. dr. Marko Jozinović. Od toga vremena pa do danas obavljao je razne svećeničke službe u biskupiji Eichstätt (Njemačka): kapelan u župi sv. Blaža u Arbergu (1986.-1987.) i u župi Presvetog Trojstva u Nürnbergu/Langwasser (1987.), zatim je bio prefekt u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru (1987.-1990.), a nakon toga župnik župe sv. Ane Radunice. U ratnom vremenu u tri maha je bio privremenu upravitelj župe sv. Leopolda Mandića u Maglaju. 1996. Vlč. Stipo je imenovan na službu direktora Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije (1996.-2003.). Poslije toga 2003. je imenovan za župnika u župi Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku i ostaje do 2013. 2007. je imenovan na službu travničkog dekana. Slijedi imenovanje za župnik u župi Presvetog Srca Isusova u Prozoru i ostaje do 2017.
Od 2017. obnaša službu župnika u župi sv. Josipa u Zavidovićima.

This will close in 0 seconds

Vlč. Marko Jozinović

Rođen je 28. ožujka 1920. u Devetinama, župa Radunice. U Maglaju je pohađao osnovnu školu, a u Travniku sjemenište gdje završava četiri razreda osmogodišnje i četiri razreda gimnazije. U Sarajevu je pohađao teološki studij od 1940. godine. Zaredio se za svećenika po završetku studija, a zaredio ga je nadbiskup Šarić 29. lipnja 1944. godine.
Prvo je službovao na župi u Zavidovićima kao zamjenik župnika od 18. travnja 1945. do 26. lipnja 1946. godine. Jugokomunistička vlast ga je odatle odvela u zloglasni zenički zatvor poznat po „Staklari“, gdje je robijao bez prekida pet godina od 26. lipnja 1946. do 15. ožujka 1951. godine. Po izlasku iz zatvora već nakon tri dana ponovo je imenovan na tri mjeseca za zamjenika župnika, opet u Zavidovićima. Nakon nepuna tri mjeseca, 7. lipnja 1951. imenovan je za župnika u Uzdolu kod Prozora, gdje je službovao do 12.veljače 1956. godine. Uslijedila je župnička služba u Morančanima kraj Tuzle. Jozinović je kao beskompromisni svećenik, žestoki protivnik komunizma, oštro propovijedao i često kritizirao komunističku vlast zbog raznih nepravdi. U propovijedima je rado koristio „hrvatski narod“ ili „hrvatski katolički puk“ što je za jugokomunističku vlast bila "crvena krpa", znak „klerofašizma“. Oštri napadi na iskvareni sustav na propovijedima u Morančanima, nisu prošli nezapaženo i antihrvatski režim nije dugo čekao. Jozinović je u lipnju 1956. dobio još jednu petnaestodnevnu zatvorsku kaznu. Nadbiskup Marko Alaupović bio je kompromisnijih stavova. Da bi poštedio Jozinovića od daljnjih progona, 26. srpnja 1961. šalje ga na studij u Rim. Jozinović je boravio u Zavodu sv. Jeronima i studirao na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta – Gregorijani, gdje se upoznao sa kolegom studentom Karolom Wojtylom (budućim papom Ivanom Pavlom II.) s kojim se sprijateljio. Studij je završio 1964., stekavši naslov doktora teologije, doktoriravši tezom "O pravednosti u nauci Tome Akvinskog".
Nakon studija vratio se u Sarajevo. Obnašao je niz odgovornih službi: bio je vrhbosanski kanonik, pa prepošt Kaptola, generalni provikar Nadbiskupije, ravnatelj nadbiskupske kancelarije, referent za katehizaciju i sjemenište, profesor moralne teologije...
Papinskom bulom "Dilecto filio" br. 1.627 imenovan je 30. svibnja 1977. za petog nadbiskupa i metropolita Vrhbosanskog. U kanonski posjed preuzeo ju je 29. kolovoza 1977., a zaređen je za biskupa 23. listopada 1977. godine u sarajevskoj katedrali.
Nadbiskup Marko Jozinović je umirovljen 19. travnja 1990. godine. Umro je u Dubrovniku 11. kolovoza 1994. godine. Prema vlasitoj želji sahranjen je u sarajevskoj katedrali 13. kolovoza 1994. godine.

This will close in 0 seconds

Vlč. Ambrozije Benković

Rođen je 29. studenog 1890. godine u Ugljari kod Orašja. Osnovnu školu je polazio u Orašju, a klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca u Travniku gdje je god. 1909. položio ispit zrelosti. Nakon bogoslovnog studija na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu zaređen je 20. travnja 1913. god. za svećenika. Potom je nekoliko mjeseci bio kapelan u župi Srca Isusova u Sarajevu a od 9. prosinca 1913. do 10. veljače 1914. obnašao j službu katehete u Zavodu sv. Augustina u Sarajevu. Iza toga postaje upravitelj župe u Zavidovićima gdje ostaje do 5. listopada 1914. godine. Od početka studnoga 1914. do srpnja 1916. bio je vojni svećenik, a zatim do sredine studnoga 1917. urednik Hrvatskog Dnevnika u Sarajevu. Poslije toga je kraće vrijeme bio kateheta u Zavodu sv. Augustina a onda je imenovan po drugi puta vojnim svećenikom gdje ostaje do kraja rata 1918. godine. Od prosinca 1918. do 1920. bio je urednik Jugoslavije u Sarajevu, a poslije toga (od sredine veljače 1921. do kraj prosinca 1925.) upravitelj Narodne prosvijete u Zagrebu. Vrativši se iz Zagreba imenovan je u travnju 1926. župnikom novoosnovane župe Poljaci. U listopadu 1928. odlazi za župskog vikara u Vidovice i tu ostaje do 31. srpnja 1930. godine. Slijedeća župa Benkovićeva pastorlnog djelovanja bila je Bežlja gdje ostaje do 20. rujna 1943. god. Iz Bežlje je bio premješten za župnika u Brezu (ostaje do 15. studenoga 1945.) a odatle odlazi u zatvor 16. studenoga 1945. i vraća se 10. prosinca 1947. god. Po povratku iz zatvora kratko je vrijeme vodio župu Skopaljska Gračanica, a od 4. lipnja 1948. do 12. veljače 1952. bio je župnik u Doboju odakle ponovno odlazi u zatvor 12. veljače 1952. i vraća se tek 28. travnja 1956. godine. Po izlasku iz zatvora preuzima župu Marijina rođenja u Modriči. 31. listopada 1957. imenovan je župnikom u Lukavacu gdje je ostao do sredine srpnja 1963. godine kada odlazi u mirovinu. Umro je u bolnici u Vinkovcima 20. prosinca 1970. godine.
Benković je još u gimnaziji surađivao u različitim časopisima. Objavljivao je priloge u Travičkom Smilju, Vrhbosni, Glasniku Srca Isusova i Marijina, Kalendaru Srca Isusova, Luči, Hrvatskoj straži, Jugoslaviji, kalendaru Danica, Katoličkom tjedniku i Katoličkom listu. Pokrenuo je i izdavao Vjesnik Usorske dekanije (1935-1940).
Osnovao je biblioteku Katolička mala knjiga u čijem je nizu izdao 53 sveščića.
Napisao je i 5 knjiga: Naselja Bosne i Hercegovine sa katoličkim stanovništvom, Gorice u Posavini, S obe strane Spreče, Petstogodišnjim tragom prošlosti, Tuzlansko područje negda i sada. U Županjskom zborniku 1969. godine tiskao je prilog o najstarijim obiteljima Županje, Bošnjaka i Štitara.

This will close in 0 seconds

Vlč. Marko Kamenjaš

Rođen je 25. kolovoza 1927. godine u Oštroj Luki u hrvatskoj obitelji. Nakon završetka gimnazije u Travniku, bogoslovne studije je pohađao u Đakovu. Za svećenika je zaređen 5. kolovoza 1956. godine u Sikirevcima. Kao mladomisnik je najprije kratko službovao kao kapelan u Brčkom, nakon čega je imenovan upraviteljem župe Lukavac. Godine 1967. odlazi za župnika u Korićane odakle 1960. godine ide za župnika u Otinovce. 1966. je imenovan župnikom u Radunicama, a već sljedeće godine odlazi za župnika na Cer. Od 1971. do 1980. godine službuje kao župnik Zavidovića i jedno vrijeme obnaša službu žepačkog dekana. Godine 1981. dolazi za župnika u župu sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu i obnaša službu sarajevskog dekana. 1984. godine je imenovan privremenim upraviteljem nadbiskupijske kancelarije te istovremeno obnaša službu dekana do 1987. godine. Za svoga djelovanja u Vrhbosanskom nadbiskupskom ordinarijatu, mons. Kamenjaš je obnašao i razne druge službe kao što su generalni vikar, zamjenik delegata apostolskog administratora i misijski animator. Od 1991. do 1999. je obnašao službu arhivara te jedno vrijeme službu rektora crkve sv. Vinka. U ljeto 1999. godine je umirovljen radi narušenog zdravstvenog stanja. Zadnje godine svoga života je proveo u bolesničkom krevetu u Svećeničkom domu gdje je dočekao i prijelaz u vječnost. Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio mu je 11. travnja u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu sprovodnu Misu, uz koncelebraciju pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. dr. Pere Sudara i oko 70 svećenika te sudjelovanje pokojnikove rodbine, većeg broja redovnica i vjernika. Sprovodni obred bio je na sarajevskom groblju Bare gdje je mons. Kamenjaš sahranjen u svećeničku grobnicu.

This will close in 0 seconds