Skip to content
Popis župnika na službi u župi Zavidovići 1902.-2020.
| Red. br. |
Župnik |
Godina |
| 1. |
|
1902-1904. |
| 2. |
Vlč. Ambros Živković |
1904. |
| 3. |
Vlč. Filip Pašalić |
1904. |
| 4. |
Vlč. Vinko Varnazza |
1904. |
| 5. |
|
1904. |
| 6. |
|
1904.-1914. |
| 7. |
|
1914. |
| 8. |
|
1914.-1929. |
| 9. |
|
1929. |
| 10. |
|
1929.-1930. |
| 11. |
|
1930.-1936. |
| 12. |
|
1936.-1945. |
| 13. |
|
1945. |
| 14. |
|
1946. |
| 15. |
|
1946.-1948. |
| 16. |
|
1948.-1953. |
| 17. |
|
1953.-1967. |
| 18. |
|
1968. |
| 19. |
|
1969. |
| 20. |
|
1969.-1971. |
| 21. |
|
1971.-1980. |
| 22. |
|
1980.-1987. |
| 23. |
Vlč. Žarko Vujica |
1987.-1996. |
| 24. |
Vlč. Franjo Tomić |
1996.-2005. |
| 25. |
|
2005.-2017. |
| 26. |
|
2017.- |
Popis kapelana na službi u župi Zavidovići
| Red. br. |
Kapelan |
Godina |
| 1. |
Vlč. Petar Jukić |
1968. |
| 2. |
Vlč. Ivan Bošnjak |
1968. |
| 3. |
Vlč. Stjepan Mišura |
1970. |
| 4. |
Vlč. Luka Janjić |
1971. |
| 5. |
Vlč. Mato Božić |
1974.-1975. |
| 6. |
Vlč. Andrija Živković |
1975.-1978. |
| 7. |
Vlč. Danijel Jakovljević |
1978. |
| 8. |
Vlč. Ivan Mlikota |
1978.-1980. |
| 9. |
Vlč. Ivo Balukčić |
1980.-1981. |
| 10. |
Vlč. Matija Šimić |
1981.-1982. |
| 11. |
Vlč. Marko Petričević |
1982.-1983. |
| 12. |
Vlč. Ivo Božić |
1983.-1984. |
| 13. |
Vlč. Djuro Živković |
1984.-1986. |
| 14. |
Vlč. Anto Perić |
1986. |
| 15. |
Vlč. Ilija Žuljević |
1986.-1987. |
| 16. |
Vlč. Anto Ćosić (ml.) |
1987.-1989. |
| 17. |
Vlč. Ivo Tomić |
1989.-1990. |
| 18. |
Vlč. Juro Babić |
1990. |
Rodio se 19. siječnja 1879. godine u Docu kraj Travnika. Kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije teologiju je studiorao u Sarajevu, a zaređen je za svećenika 29. lipnja 1901. godine. Bio je kateheta u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu, župnik u Zavidovićima (1904.), Uzdolu (1907.), na Čemernu (1908. - 1913.) i u Pećniku (1913. - 1937). Nikola Mandić je umro u Pećniku 21. studenoga 1937. godine, u 59. godini života.
Rođen je 19. ožujka 1883. godine u Foči. Za svećenika je zaređen u Sarajevu 29. lipnja 1905. godine. Bio je kateheta u Zavodu sv. Augustina u Sarajevu i državnoj preparandiji u Derventi, župnik u Zavidovićima od 1904. - 1914., voji svećenik (1914.) te župnik u Bijeljini od 1924. - 1943. godine, kada su ga partizani protjerali. U svibnju 1945. godine osuđen je na "društveno-vaspitni rad" te je čistio sarajevske ulice. Privremeni je župnik u Travniku od srpnja 1946. do studenog 1947. godine. Od 5. lipnja 1950. do smrti bio je župnik u Tesliću. Umro je 20. lipnja 1954. godine u Tesliću, u 72. gidini života, gdje je i pokopan.
Rođen je 29. studenog 1890. godine u Ugljari kod Orašja. Osnovnu školu je polazio u Orašju, a klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca u Travniku gdje je god. 1909. položio ispit zrelosti. Nakon bogoslovnog studija na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu zaređen je 20. travnja 1913. god. za svećenika. Potom je nekoliko mjeseci bio kapelan u župi Srca Isusova u Sarajevu a od 9. prosinca 1913. do 10. veljače 1914. obnašao j službu katehete u Zavodu sv. Augustina u Sarajevu. Iza toga postaje upravitelj župe u Zavidovićima gdje ostaje do 5. listopada 1914. godine. Od početka studnoga 1914. do srpnja 1916. bio je vojni svećenik, a zatim do sredine studnoga 1917. urednik Hrvatskog Dnevnika u Sarajevu. Poslije toga je kraće vrijeme bio kateheta u Zavodu sv. Augustina a onda je imenovan po drugi puta vojnim svećenikom gdje ostaje do kraja rata 1918. godine. Od prosinca 1918. do 1920. bio je urednik Jugoslavije u Sarajevu, a poslije toga (od sredine veljače 1921. do kraj prosinca 1925.) upravitelj Narodne prosvijete u Zagrebu. Vrativši se iz Zagreba imenovan je u travnju 1926. župnikom novoosnovane župe Poljaci. U listopadu 1928. odlazi za župskog vikara u Vidovice i tu ostaje do 31. srpnja 1930. godine. Slijedeća župa Benkovićeva pastorlnog djelovanja bila je Bežlja gdje ostaje do 20. rujna 1943. god. Iz Bežlje je bio premješten za župnika u Brezu (ostaje do 15. studenoga 1945.) a odatle odlazi u zatvor 16. studenoga 1945. i vraća se 10. prosinca 1947. god. Po povratku iz zatvora kratko je vrijeme vodio župu Skopaljska Gračanica, a od 4. lipnja 1948. do 12. veljače 1952. bio je župnik u Doboju odakle ponovno odlazi u zatvor 12. veljače 1952. i vraća se tek 28. travnja 1956. godine. Po izlasku iz zatvora preuzima župu Marijina rođenja u Modriči. 31. listopada 1957. imenovan je župnikom u Lukavacu gdje je ostao do sredine srpnja 1963. godine kada odlazi u mirovinu. Umro je u bolnici u Vinkovcima 20. prosinca 1970. godine.
Mons. Cankar, brat slovenskog pjesnika Ivana Cankara, rođen je 14. listopada 1877. u Vrhniki (Kranjska). Jednu godinu teologije završava u Ljubljani, a ostatak u Sarajevu, gdje je i zaređen za svećenika 29.6.1903. godine. Bio je prelat, kanonik i duhovnik časnih sestara, urednik Hrvatskog dnevnika (1906.), Nedjelje, Križa i Katoličkog tjednika od 1.1.1922. - 3.10.1926. Bio je kateheta u Zavodu sv. Vinka u Sarajevu, župnik na Stupu (1927.), kapelan u Vidovicama(1928.), nakratko župnik u Zavidovićima (1929.) i župnik u Lukavcu (1929. - 1937.). Umro je 1953. u Ljubljani u 76. godini života.
Ivo (Ivan) Subašić rođen je 16. studenoga 1890. u Docu kraj Travnika. Kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije teologiju je studirao u Sarajevu, gdje je zaređen za svećenika 29. lipnja 1914. godine. Bio je kapelan na Stupu (1915. - 1916.), župnik u Deževicama (1916. - 1919.), Solakovoj Kuli (1925.), Prozoru (1929. 1930.), Zavidovićima (1930. - 1936.) i na Stupu (kraj ožujka 1936. - 1945.). Ubijen je 18. svibnja 1945. u 55. godini života.
Ladislav Buljan je rođen 29. lipnja 1905. godine u Kreševu u poznatoj obitelji Buljana koja je Crkvi dala nekoliko svećenika. Zaređen je 1. srpnja 1928. godine. Bio je kapelan u Modriči, potom župnik na Stupu (od studenoga 1935. - ožujka 1936.), u Jelaškama (28.8.1931. - 1.9.1935.) i u Zavidovićima (1936. - 1945.). Od 1945. do 1953. službuje u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a nakon toga je župnik u Komušini (1953. - 1954.), Brčkom (23.8.1959. - 25.8.1974.) i Gromiljaku (1974. - 1975.), gdje je imenovan 19.11.1974. dekanom Kreševskog dekanata, a zatim je nakratko 1975. premješten u župu Gorice (Bosanska Posavina). Komunističke vlasti su ga kratko vrijeme držale u zatvoru. Po odlasku u mirovinu uglavnom je u svećeničkom domu u Zadru. Umro je u 82. godini života, 27. srpnja 1986. u svećeničkom domu u Sarajevu a pokopan je sutradan na mjesnom groblju u Kreševu.
Rođen je 28. ožujka 1920. u Devetinama, župa Radunice. U Maglaju je pohađao osnovnu školu, a u Travniku sjemenište gdje završava četiri razreda osmogodišnje i četiri razreda gimnazije. U Sarajevu je pohađao teološki studij od 1940. godine. Zaredio se za svećenika po završetku studija, a zaredio ga je nadbiskup Šarić 29. lipnja 1944. godine.
Peško (Poeschko) Ivan rođen je 12. siječnja 1892. u Derventi. Kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije teologiju je studirao u Sarajevu, a zaređen je za svećenika 29. lipnja 1914. godine. Bio je kapelan u Bijeljini (1915.), kateheta u Tuzli (1918.), župnik u Radunicama (19.4.1921. - 27.9.1925.), kateheta u gimnaziji i u osnovnoj školi u Derventi, a potom službuje kao kateheta u Sarajevu. U Derventu se vraća 12.11.1937. godine. Kratko vrijeme je bio župnik u Zavidovićima 1946. godine. Te godine je i umro u 54. godini života u Derventi.
Rodio se 13. lipnja 1922. u Novom Selu kraj Bosanskog Broda. Gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu. Godine 1941. započinje studij teologije u Sarajevu, a poslije rata nastavlja ga u Đakovu, gdje je i zaređen za svećenika 14. srpnja 1946. godine. Odmah nakon mlade mise bio je upravitelj župe Zavidovići (1946. - 1948.), potom kapelan u Derventi, a 1951. godine preuzima župu Prozor i tu ostaje do 1961. Dekanom Ramskog dekanata imenovan je 19.9.1958. godine. Nakon službovanja u Prozoru postaje župnikom katedralne župe Presvetog Srca Isusova u Sarajevu (1961. - 1967.). Godine 1966. imenovan je kanonikom, a godinu dana poslije župnikom u Novom Sarajevu (1967. - 1972.). Iste godine dolazi u Ordinarijat i postaje voditelj nadbiskupske kancelarije sve do kraja 1982., a dužnost ravnatelja Ženidbenoga crkvenog suda vrši sve do smrti. Umro je u 63. godini života 4. listopada 1984. u Sarajevu, gdje je i pokopan u svećeničkoj grobnici na Barama.
Rodio se 7. svibnja 1921. u Otočaku, danas Novo Selo. Nakon gimnazije u Travniku (1932. - 1940.) odlazi na bogosloviju u Sarajevo. Za svećenika je zaređen 29.6.1944. godine. To je bilo zadnje svećeničko ređenje što ga je u Sarajevu obavio dr. Ivan Šarić. Od 1.12.1945. godine bio je kapelan u Derventi. Zbog teških poratnih godina morao je 1.10.1947. preuzeti tri kupreške župe - Otinovce, Suho Polje i Rastičevo. U studenom 1948. godine premješten je u Zavidoviće, gdje je bio župnik do 1953. Nakon toga 4.10.1953. preuzima župu Odžak, u kojoj ostaje do umirovljenja rujna 1970. Tada kao šećerni bolesnik biva smješten kod časnih sestara u Zagreb na Vrhovcu, a potom u bolnicu. Na smrt bolestan vraća se u rodno Novo Selo, gdje je i umro u 51. godini života 17. veljače 1972. Sprovodne obrede uz 87 svećenika i oko 3000 vjernika predvodili su nadbiskup dr. Franjo Čekada i pomoćni biskup dr. Tomislav Jablanović.
Rodio se 8. siječnja 1902. u Beču. Kao dijete s roditeljima se doselio u Sarajevo. Gimnaziju i teologiju pohađao je u Sarajevu, gdje je i zaređen za svećenika 29.6.1931. godine. Bio je župnik u Korićanima (1932. - 1935.), kratko kapelan u katedralnoj župi u Sarajevu (1935.) pa župnik u Ostrošcu na Neretvi(1935. - 1953.), potom je župnik u Zavidovićima (1953. - 1967.) pa ekonom Nadbiskupije, a vicekancelarom imenovan je 16.3.1970. Dana 25.10.1973. imenovan je konzistorijalnim savjetnikom do konca 1976. Umirovljen je 25.4.1978. Umro je u 82. godini života 22. travnja 1983. u domu za umirovljenike u Bogosloviji , Sarajevo. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na groblju Bare u Sarajevu.
Rodio se 15. ožujka u Guvnima, župa Dolac kraj Travnika. Zaređe je za svećenika 15.4.1933. godine. Bio je nakratko župnik u Uzdolu (29.6. - 12.9.1993.) te župnik u Rastičevu (1.1.1934. - 4.6.1935.), Morančanima (1935. - 1937.), Brusnici (svibanj 1937. - veljača 1944.), Žabljaku (1944. - 1949.) te u Bežlji kraj Teslića (1956. - 1963.), gdje je bio i dekan Usorskog dekanata. Nakon toga župnik je u Gradačcu (1963. - 1967.) i u Zavidovićima (1968.). Umro je 27. prosinca 1968. godine u 60. godini života u Zavidovićima, gdje je i sahranjen na gradskom katoličkom groblju.
Vlč. Ivan Bošnjak rođen je 9. siječnja 1938. u mjestu Borovnica u župi Prozor od roditelja Marka i Marije rođ. Andričić. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. Srednjoškolsku i filozofsko-teološku naobrazbu stekao je u Zagrebu gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1966. Tijekom aktivne svećeničke službe pastoralno je djelovao kao župni vikar u: Brčkom i Zavidovićima (1969.), a župni upravitelj bio je u: Čemernom, Vukanovićima, Žabljaku, Jelahu, Vidovicama i Lukavcu. Uz to je u dva navrata bio i dekan Usorskog deknata.
Rodio se u Sarajevu 23. listopada 1922. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu kod sestara milosrdnica a klasičnu gimnaziju kod otaca isusovaca u Travniku. Teologiju je studirao u Sarajevu a iza rata je započeti studij završio u đakovačkoj bogosloviji. Za svećenika je zaređen u Đakovu 14. srpnja 1947. Poslije ređenja je nekoliko mjeseci djelovao kao kapelan u Vidovicama i zamjenik župnika u Kaknju. U ožujku 1947. imenovan je vjeroučiteljem osnovnih škola u Sarajevu. U travnju 1948. god. poslan je za upravitelja župe u Modriču odakle je pješice odlazio na ispomoć u susjedne župe. Kada su mu dobronamjerni ljudi javili da bi ga mogla progutati noć, tražio je premještaj i bio poslan u Vidovice u srpnju 1949. Od 15. listopada 1951. do 12. rujna 1952. bio je na odsluženju vojnog roka u Zadru. Nakon povratka iz vojske bio je tri mjeseca župnik u Brusnici, zatim je od prosinca 1952. do rujna 1964. bio župnik u Skopaljskoj Gračanici. Uslijedilo je pet godina župničke službe u Brezi gdje je posljednju godinu bio i dekan sutješkog dekanata. U Zavidoviće je premješten 9. listopada 1969., gdje ostaje do svibnja 1971. godine, kada je postavljen za župnika u Travniku. Nadbiskup Jozinović imenovao ga je 8. lipnja 1982. rezidencijalnim vrhbosanskim kanonikom. Kanonik Bujas vodio je Međupomoć, interno osiguranje svećenika, te je ujedno obnašao dužnost rektora katedrale.
Rođen je 25. kolovoza 1927. godine u Oštroj Luki u hrvatskoj obitelji. Nakon završetka gimnazije u Travniku, bogoslovne studije je pohađao u Đakovu. Za svećenika je zaređen 5. kolovoza 1956. godine u Sikirevcima. Kao mladomisnik je najprije kratko službovao kao kapelan u Brčkom, nakon čega je imenovan upraviteljem župe Lukavac. Godine 1967. odlazi za župnika u Korićane odakle 1960. godine ide za župnika u Otinovce. 1966. je imenovan župnikom u Radunicama, a već sljedeće godine odlazi za župnika na Cer. Od 1971. do 1980. godine službuje kao župnik Zavidovića i jedno vrijeme obnaša službu žepačkog dekana. Godine 1981. dolazi za župnika u župu sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu i obnaša službu sarajevskog dekana. 1984. godine je imenovan privremenim upraviteljem nadbiskupijske kancelarije te istovremeno obnaša službu dekana do 1987. godine. Za svoga djelovanja u Vrhbosanskom nadbiskupskom ordinarijatu, mons. Kamenjaš je obnašao i razne druge službe kao što su generalni vikar, zamjenik delegata apostolskog administratora i misijski animator. Od 1991. do 1999. je obnašao službu arhivara te jedno vrijeme službu rektora crkve sv. Vinka. U ljeto 1999. godine je umirovljen radi narušenog zdravstvenog stanja. Zadnje godine svoga života je proveo u bolesničkom krevetu u Svećeničkom domu gdje je dočekao i prijelaz u vječnost. Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio mu je 11. travnja u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu sprovodnu Misu, uz koncelebraciju pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. dr. Pere Sudara i oko 70 svećenika te sudjelovanje pokojnikove rodbine, većeg broja redovnica i vjernika. Sprovodni obred bio je na sarajevskom groblju Bare gdje je mons. Kamenjaš sahranjen u svećeničku grobnicu.
Mato Bičvić je rođen 27. listopada 1927. god. u Donjim Kladarima. Sjemenište je započeo u Travniku, a završio u Zagrebu. Bogoslovne nauke je učio u Đakovu i Zagrebu, gdje je 8. srpnja 1951. god. zaređen za svećenika.
Mirko (Miro) Bešlić rođen je 17. prosinca 1951. godine, od roditelja Mirka i Božice rođ. Goluža, u mjestu Trijebanj kod Stoca, župa Rotimlja. Osnovno obrazovanje stekao je u Derventi u Bosanskoj Posavini, a srednjoškolsko u Zagrebu. Nakon teološkoga studija u Sarajevu, za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1975. Službovao je u Maglaju, Deževicama, Travniku, Kulini i Bijelom Brdu te je bio župnikom u: Poljacima, Derventi, Zavidovićima i Čajdrašu kod Zenice.
Vlč. Stipo Knežević rođen je 09. travnja 1959. godine u Zenici, tada župa sv. Josipa, a danas župa Presvetog Srca Isusova Čajdraš (utemeljena 22. rujna 1977.), kao treće od petoro djece Pere i Ivke rođ. Maros. Dva sina vlč. Stipo i mons. mr. Tomo su svećenici Vrhbosanske Nadbiskupije. Pučku školu je završio u Čajdrašu (1966-1974.). Nakon toga kao svećenički kandidat Vrhbosanske nadbiskupije odlazi u Zagreb gdje pohađa i završava Klasičnu gimnaziju: Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika na Šalati (1974.-1978.). Nakon odsluženja vojnog roka (1978.-1979.) u Somboru i Beogradu, odlazi u Sarajevo gdje započinje filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi (1979.-1980.). Nakon jednogodišnjeg studija u Sarajevu, na zamolbu tadašnjeg odgojitelja bogoslovije u Eichstättu (Njemačka) preč. mr. Ivana Starčevića uz nekoliko kandidata iz drugih biskupija iz BiH i Hrvatske filozofsko-teološki studij nastavlja i završava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Eichstättu (1980.-1986.). Za đakona Vrhbosanske nadbiskupije zaredio ga je u Eichstättu 6. travnja 1986. pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Tomislav Jablanović. Nakon obvezatnog jednogodišnjeg praktikuma u biskupiji Eichstätt za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaredio ga je u Sarajevu 27. srpnja 1986. godine nadbiskup mons. dr. Marko Jozinović. Od toga vremena pa do danas obavljao je razne svećeničke službe u biskupiji Eichstätt (Njemačka): kapelan u župi sv. Blaža u Arbergu (1986.-1987.) i u župi Presvetog Trojstva u Nürnbergu/Langwasser (1987.), zatim je bio prefekt u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru (1987.-1990.), a nakon toga župnik župe sv. Ane Radunice. U ratnom vremenu u tri maha je bio privremenu upravitelj župe sv. Leopolda Mandića u Maglaju. 1996. Vlč. Stipo je imenovan na službu direktora Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije (1996.-2003.). Poslije toga 2003. je imenovan za župnika u župi Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku i ostaje do 2013. 2007. je imenovan na službu travničkog dekana. Slijedi imenovanje za župnik u župi Presvetog Srca Isusova u Prozoru i ostaje do 2017. Od 2017. obnaša službu župnika u župi sv. Josipa u Zavidovićima.