U srijedu, 19. ožujka 2025. god., srednjobosanska župa Zavidovići u Žepačkom dekanatu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji proslavila je svetkovinu sv. Josipa koji je nebeski zaštitnik ove župne zajednice i župne crkve. Na ovogodišnju proslavu pripremali su se trodnevnicom koju su predvodili vlč. Josip Knežević, vlč. Marko Lacić i fra Željko Brkić.

Veliko mnoštvo vjernika iz cijelog Žepačkog kraja okupili su se u Zavidovićima, koji imaju jedna od najljepših, možda i najljepšu župnu crkvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a koja se svojim poglavito vanjskim izgledom ugradila u prelijepa srednjobosanska brda pozivajući vjernike na molitvu i izgrađujući svoj odnos prema Bogu i prema bratu čovjeku. I ova ljepotica, uz brojne druge hrvatske i katoličke sadržaje, svojom toplinom očarala je i zagrlila sve koji su došli ispuniti svoje ispražnjene duhovne akumulatore u ovom politički nemirnom vremenu po primjeru vjerničkog života i rada sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i moleći zagovor moćnog zagovornika. Svoju radost dobrodošlice i zahvale pristiglim svećenicima, kako ovog dijela Žepačkog dekanata tako i izvan njega, pristiglog velikog broja svećenika i vjernika, izrekao je aktualni župnik vlč. Stipo Knežević koji je tijekom minuloga Domovinskog rata na srednjobosanskim prostorima, kao župnik župe Radunice, skrbio i za jedan dio župe Zavidovići (Debelo Brdo i Krtošići) i cijelo vrijeme rata i dobrog dijela poraća iz Radunica preko župe Lug Brankovića, skrbio je i za župu Maglaj.

Središnje euharistijsko slavlje slavio je bivši župnik ovog kraja kapelan u Radunicama i župnik župe Lug-Brankovići od osnivanja do prije desetak godina, a sada župnik župe Novo selo/Balegovac u Bosanskoj Posavini vlč. Matija Šimić. U svojoj propovijedi vlč. Matija, ovogodišnji zlatomisnik kako kaže, okupljenim štovateljima sv. Josipa uprisutnio je najbitnije vrline ovog velikana među svecima u kojega se mogu ugledati, i slijediti ga, ali posebno moliti njegov moćni zagovor za današnje vrijeme kako u obiteljskom tako i u vjerničkom življenju. U svojoj propovijedi između ostalog kazao je: „…Odmah u uvodnom dijelu ovog razmišljanja nametnula se tema svetac i svetost. Jedno bez drugo nema snagu, nego jedno u drugom predstavlja smisao i sadržaj savez čovjeka s Bogom, jer samo Bog može posvećivati. A posvećuje samo one osobe koje su u savezu savez očuvale. E, tu sada čovjek ima muku i poteškoću u slijeđenju Kristove preporuke koja kaže: Budite sveti kao što je svet otac vas nebeski… Sveti Josip je prvi novozavjetni izabranik i svetac Božji koji prihvaća volju Očevu i Bog mu postaje i ostaje konstanta kojoj on potpuno vjeruje. Dakle Bog se za Josipa pobrinu i Josip se pobrinuo za Boga, obojica su u savezu. Obojica trebaju jedan drugoga. Divno, u tome i jest punina saveza, saveza koji ima ime ljubav…. Svatko od nas u naravnom životu traži savez, traži uporišnu točku, traži konstantnu. To može biti bračni drug, ali ne mora. To može biti svećenik svećeniku, ali ne mora; to može biti političar političaru, ali ne mora; to može bit prijatelj prijatelju, ali ne mora. Konstanta u savezu nepromjenjiva ljubav…“ Svoju propovijed vlč. Matija završio je riječima: „… Križni put kao kazna u ovoj suznoj dolini ne možemo zaobići, ali je možemo razumjeti kao nagradu kroz svetost Josipa i mnogih kršćana, kroz vjeru u Boga koji je konstanta svega stvorenoga. On je ona koji jest, a mi uz njega moramo prihvatiti i biti to što jesmo, Božja stvorenja uz ponudu biti i Božja preobražena i otkupljena djeca…“

Nakon euharistijskog slavlja za svećenike i redovnice pripremljen je objed u župnoj kući, a za sve okupljene i pristigle vjernike iz drugih župnih zajednica Žepačkog, Zeničkog i Novotravničkog kraja na prostoru ispred župne crkve uz novotravničke tamburaše i uz šargiju s bogatim repertoarom pjesama ovog kraja.